Osnovni problem redistributivne pravde

Osnovni problem redistributivne pravde (ocrtane u Rawlsovoj Teoriji pravde) jest što čak i kada se zagarantira "minimum" pravednosti preko njegova 2. načela - tj. pomoću redistribucije nejednakosti, tako da koristi najmanje privilegiranima), ljudi u društvu, pogotovo u Hrvatskoj (koja ima mehanizme redistribucije), nemaju intuiciju da je društvo pravedno, ili da je ostvarilo pravednost i pravdu. Hrvatski razmjerni nejednakosti među najboljima su u svijetu (mjereni preko Gini-koeficijenta, vidi link, i još jedan zorniji - kartografski), i tu smo u najboljem društvu, pa ipak su razmjeri nepovjerenja, razmjeri osjećaja "nepravde" kod nas među najvećim u svijetu. Kako to objasniti? Možda nešto ne funkcionira s idejom redistribucije pravde?